Za vrijeme Prvog svjetskog rata škole su bile zatvorene, a 1918. talijanske su vlasti izdale proglas za otvaranje osnovnih škola «De Amicis», «G. Carducci» i one prigradske iz Španidige. Od 1918. do 1919. rovinjske osnovne škole su imale ukupno 23 razreda, 25 učitelja i 1430 učenika.

Nakon Drugog svjetskog rata do 1958. osnovno obrazovanje bilo je organizirano unutar mješovite četverogodišnje škole, u odjeljenjima na hrvatskom i talijanskom jeziku. Nakon 1958. uvedena je osmogodišnja škola (ovo osmogodišnje se na našu učeničku radost održalo sve do danas, naravno). U to vrijeme u Bolničkom naselju otvorene su dvije škole: u sklopu bolnice Martina Horvata i prigradska «Mondelako».

1977. Osnovna hrvatska škola se dijeli na dvije: Oš Vladimira Nazora i OŠ Save Vukelića (koja danas nosi ime Jurja Dobrile).

Početkom Domovinskog rata naša škola je primila 170 učenika i 13 učitelja iz Petrinje koji su ovdje proveli jednu godinu.

Sve u svemu, jedan zanimljiv i osebujan razvoj škole u najljepšem gradu. Koliko je samo bilo zanimljivih i genijalnih osoba koje su proizvele te škole! Istina je i to da ipak većina školaraca smatra da je najbolje u vezi sa školom to što i ona jednom mora završiti. Šalu na stranu, ponosni smo na našu školu, njenu povijest i trudimo se ostaviti nešto lijepo za uspomenu mlađim generacijama koje će dolaziti.