Dragi roditelji budućih prvašića!
Bliži se vrijeme polaska vašega djeteta u 1. razred – vrlo važan događaj u životu svakog djeteta i njegove obitelji. Polazak u školu smatra se jednim od prvih velikih koraka na putu ka zrelosti, a s njime dolaze i brojna pitanja:
- Je li moje dijete spremno za školu?
- Hoće li uspješno „proći“ testiranje?
- Trebamo li ga dodatno pripremati?
Uloga roditelja u ovom je razdoblju iznimno važna – mogli bismo reći i ključna. Važno je znati da se dijete za školu ne priprema samo neposredno prije polaska, već od najranijeg djetinjstva. To, međutim, ne znači da ga treba rano poučavati čitanju, pisanju ili računanju. Priprema za školu dio je prirodnog razvojnog procesa, a cilj nije „trenirati“ školske vještine, već podržati cjelokupni razvoj djeteta.
Što znači da je dijete spremno za polazak u školu?
Spremnost za školu kombinacija je različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije koje omogućuju djetetu uspješno uključivanje u školski sustav. Obuhvaća četiri ključna područja. a to su: socio-emocionalna, kognitivna, govorno-jezična i fizička spremnost.
Socio-emocionalna spremnost jako je važan aspekt spremnosti za školu i njezin svojevrsni temelj. Ukoliko je on uspostavljen, dijete će puno lakše usvojiti ostale vještine i znanja koja se od njega očekuju.
Dijete je socio-emocionalno spremno ako:
- se može odvojiti od roditelja bez većeg straha
- uspijeva kontrolirati snažne emocionalne reakcije
- zna se nositi s neuspjehom
- surađuje s vršnjacima
- poštuje pravila i društvene norme
Što vi kao roditelji možete učiniti?
- Podržite dijete u izražavanju svih emocija.
- Razgovarajte o tome kako se dijete osjeća.
- Potičite dijete na suradnju s drugima.
- Ne opterećujte dijete svojim prevelikim očekivanjima, više se osvrnite na trud, a manje na uspjeh.
- Potičite dijete da bude samostalno (vodi brigu o sebi, samostalno se odijeva, služi se telefonom, samostalno koristi toalet, samostalno jede).
Kognitivna spremnost kao najvažniji prediktor školskog uspjeha, odnosi se na opća znanja o sebi, obitelji, prirodi i prirodnim pojavama, razumijevanju prostornih, vremenskih i količinskih odnosa, vizualnu percepciju, pamćenje, logičko zaključivanje, imenovanje boja. Očekivano trajanje pažnje predškolskog djeteta je 15-20 minuta.
Kognitivna spremnost kod predškolaraca i prvašića vrlo često prednjači nad socio-emocionalnom spremnošću. Važno je naglasiti da dijete može imati razvijene akademske vještine (npr. čitanje, pisanje, računanje), ali i dalje biti nespremno za školu, ako socio-emocionalno nije dovoljno zrelo.
Što vi kao roditelji možete učiniti?
- Obogatite iskustva svog djeteta (vodite ga u obilazak grada, muzeja, kazališta, sela i prirode).
- Usmjeravajte pažnju na događanja u prirodi.
- Igrajte društvene igre, koje su jako važne i za socio-emocionalni razvoj.
- Čitajte s djecom dječje časopise, slikovnice, knjige.
- Razgovarajte o svemu i odgovarajte na djetetova mnogobrojna pitanja.
Govorno-jezična spremnost odnosi se na usvojenost gramatičkih pravila, čisto izgovaranje glasova, rastavljanje riječi na glasove i njihovo spajanje u riječ (glasovna analiza i sinteza), razumijevanje verbalnih uputa, samostalno verbalno izražavanje, razvijenost rječnika. Ona je neophodan uvjet za praćenje nastave i za svladavanje čitanja i pisanja. Razvoj govora ovisi i o socijalnom okruženju, iskustvu i odgoju.
Što vi kao roditelji možete učiniti?
- Što češće razgovarajte s djetetom u potpunim, pravilnim gramatičkim rečenicama.
- Potičite dijete na samostalno prepričavanje sa što više detalja (događaja, priča, filmova).
- Svaku situaciju koristite za bogaćenje rječnika (imenovanje, opisivanje).
- Ukoliko primijetite određena odstupanja u govoru (npr. nečisto izgovaranje nekih glasova), svakako se preporučuje obratiti logopedu.
Fizičku spremnost ispituje liječnik školske medicine u okviru sistematskog pregleda, a ona podrazumijeva da je dijete zdravo i zadovoljava minimum standarda dogovorenih za visinu, težinu i tjelesne proporcije te normalno funkcioniranje djetetove psihomotorike i osjetilnih organa, odnosno nošenje pomagala koja korigiraju nedostatke. Fizička spremnost je važna zbog svakodnevnih napora školskoga života. Prvašići svakodnevno pješače, nose prilično tešku školsku torbu i dugotrajno sjede u klupi.
Važno je zapamtiti. Svako dijete je jedinstveno. Razlike u razvoju su normalne, a svako dijete ima svoje jače i slabije strane.
Što još kao roditelji možete učiniti kako biste pomogli djetetu prije polaska u školu?
- Napravite male rituale od kupovine prvih stvari za školu i zajedno osmislite i uredite prostor u kojemu će vaše dijete izvršavati školske obveze.
- Ne plašite dijete školom (npr. „Vidjet ćeš ti kad dođeš u školu…“, „Kod učiteljice se nećeš tako smjeti ponašati…“), već se pred njim s veseljem prisjetite svog boravka u školi. Pomozite mu da razvije pozitivne stavove prema školi i učiteljima. Govorite o školi kao mjestu gdje će steći nova prijateljstva i znanja.
- Upoznajte dijete sa svim svakodnevnim promjenama koje slijede i kako će se na njih prilagoditi: promjene ritma i navika, odlazak do škole, samostalnost. Možete unaprijed „isprobati“ neke od aktivnosti: npr. otključavanje vrata, kako prijeći cestu, kako pitati za pomoć…
- Bilo bi dobro da vaše dijete zna važne podatke kao npr. adresu stanovanja, vaše brojeve telefona, gdje radite i sl.
- Pokažite da ste ponosni i recite djetetu da imate povjerenja u njega, ali i da ste uz njega ako mu je potrebna pomoć. Budite podrška djetetu, ne samo u prvim danima, nego i kasnije.
- Na poseban način obilježite prvi dan škole (odlaskom na sladoled, kolače, pizzu…) jer to je vrlo važan i poseban dan u životu svakog djeteta i njegove obitelji.
Marija Gliha Družetić, prof. psihologije
stručni suradnik savjetnik